Verujem da nas priče mnogo čemu uče samo je pitanje kako ih čitamo. Svaka priča krije u sebi neku poruku, neku pouku i lekciju. Zato pažljivo pročitajte ovu priču i vidite šta ona u sebi krije.
Bila jednom jedna princeza koja je želela da nađe pravog čoveka za sebe (životnog „sapatnika“). Ona je želela nekog ko je dobar, inteligentan i duhovit (malo li je na današnju krizu). Ali više od svega je želela nekoga ko je iskren i kome će moći bezuslovno da veruje. Želela je muža koji će je iskreno voleti i poštovati zbog nje same a ne zbog njene lepote i titule.
I tako je ona razmišljala i razmišljala…i jednog dana je došla na ideju da organizuje takmičenje (pa što ne bi svi ti momci malo ukrstili koplja). Svi su bili pozvani da učestvuju (svi momci iz varoši).
Takmičenje je zahtevalo da svaki od njih posadi seme koje je dobio od princeze i da nakon mesec dana donese cvet (e, sad mnogi misle „Kakva je ovo glupost? Daj da se onako muški pobijemo pa ko pobedi.“) Momak koji bude doneo najlepši i najveći cvet je pobednik. Pobednik će se oženiti princezom i dobiti čitavo kraljevstvo.
Svi momci su uzeli seme i bacili se na posao (mislim ne baš svi, jer nekima je to bilo ispod „časti“). Zasadili su seme i čekali da izraste najlepši cvet. Prolazili su dani ali ništa se nije dešavalo, cvet nije hteo da nikne.
Neki su odustali dok su se drugi dovijali na svakakve načine. Jedni su angažovali najbolje baštovane, drugi su posadili drugo seme, a treći nisu htele ni toliko da se muče pa su odlučili da jednostavno kupe cvet po sopstvenom izboru (što bre da se mučimo, ajde da lažemo, da kalkulišemo i manipulišemo).
Samo jedan od njih nije hteo da vara. Bio je to Amon, pošten i iskren momak koji je odlučio da zaliva seme i da se nada najboljem. Bio je strpljiv, nadao se i verovao da će sve biti kako treba. Amon je bio iznenađen i tužan kada je shvatio da cvet ne niče ni posle mesec dana…ali, odlučio je da ne odustane, biće iskren i otićiće sa onim što ima, pa šta bude. Verovao je u prave stvari. Verovao je da samo iskreni pobeđuju.
Došao je i sudnji dan. Dan proglašenja pobednika. Svi momci koji su došli u zamak su imali cvetove, jedino je Amon došao sa saksijom u kojoj se nalazila zemlja i u njoj seme.
Bilo je tu veličanstvenih cvetova, plavih, ljubičastih, žutih… Kada su ugledali Amona kako drži saksiju sa semenom svi su počeli da se smeju, upiru prstom u njega i da se krste (mislim što da ne zezamo poštenog čoveka).
A onda se pojavila princeza. Pogledala je u sve te momke i njihove očaravajuće cvetove a onda je ugledala Amona kako pognute glave drži saksiju. Prišla mu je i rekla da je on pobednik. Svi su gledali u čudu. Šta se sad bre dešava? Zar nije rekla najlepši i najveći cvet?
Neki su se iznervirali i bacili cvetove, drugi su šokirano posmatrali situaciju i komentarisali (koja je ona budala, pa on je sirotinja, šta on ima da joj pruži).
A onda je princeza rekla: „Iskrenost je najlepši i najveći cvet. Ja sam dala neplodno seme, seme iz koga nije mogao da nikne cvet i zato je Amon pobednik.“
I da li ste shvatili poruku, da li ste izvukli pouku? Da li vi negujete najlepši i najveći cvet?