U moru „istomišljenika“, teških reči i preglasnih protivnika, kao da je utihnuo naš glas. Plašimo se sopstvenih reči, misli i stavova. Prihvatamo šta nam drugi serviraju samo da ne bismo ušli u konflikt, da bismo se uklopili i bili prihvaćeni.
A šta se dešava sa nama?
Gde nas vodi ćutanje i prihvatanje tuđeg stava bez da izrazimo svoj?
Ćutanjem povređujemo sebe da ne bismo povredili druge, osuđujemo svoje mišljenje da ga drugi ne bi osudili, ne ugađamo sebi da bi ugodili drugima. Kada ćutimo mi sopstvenu moć stavljamo u tuđe ruke.
Hajde da pustimo glas, hajde da kažemo šta želimo i u šta verujete…hajde da iskažemo svoje mišljenje i stavove jer:
Tvoj glas je važan – nije lako reći svoje mišljenje, ali je oslobađajuće. Niko ne mora da se složi sa nama ili da mu se dopada, ali naše mišljenje je naše mišljenje. Reči su ključne, sa njima ne samo da možemo da impresioniramo, već možemo i da utičemo na druge.
Tvoj glas je snažan – ako smo spremni da podelimo svoje najdublje misli i osećanja, to može da inspiriše one oko nas da učine to isto. Koliko smo samo puta sebi rekli ili pak čuli nekoga da kaže: „Voleo bih da i ja mogu tako slobodno da kažem šta mislim.“? Pa, šta čekamo, moć je u nama, hajde slobodno da izrazimo svoje mišljenje i da time podstaknemo i druge na isto.
Vidovita Zorka – ako ne kažemo šta mislimo, kako neko drugi to da zna? Možda nam se čini da u nekim situacijama nama bliski ljudi moraju da znaju šta želimo, kako se osećamo ili šta u tom trenutku mislimo, ali to nije uvek slučaj. Svi smo različiti pa tako i na različite načine tumačimo stvari. Zašto ne bismo poštedeli sebe tuge i frustracije i jednostavno rekli šta imamo i tako se rešili svake mogućnosti za pogrešno tumačenje.
Oslobodi se, odlobodi sve – gomilanjem neizrečenog, gomilamo i stres…pravimo od sebe vulkan koji čeka da eksplodira. Kada prećutimo nešto što smo želeli da kažemo mi mučimo sebe ne samo zato što to zadržavamo u sebi već i zato što se stalno preispitujemo šta bi bilo da smo to rekli.
Spreči, ne leči – često se ćutanje tumači kao znak odobravanja, pa tako naše ćutanje može neko i da iskoristi. Verujem da je mnogima teško da kažu ne ili da odbiju nekoga pa tako na njihovo pitanje samo prećute ali time stavljaju sebe u situaciju da budu iskorišćeni.
Samo iskreno, samo jako – sa ljudima koji iskreno govore šta misle znamo na čemu smo. Pravi ljudi će ceniti našu iskrenost i hrabrost da izrazimo svoje mišljenje.