Šta imam od toga što vole moju masku…
Kada se ispod nje krije moje pravo lice…
I sve one meni važne sitnice!
Šta smo i ko smo mi? Da li smo mi uloge koje igramo, maske koje nosimo ili smo nešto više od toga? Šta se krije ispod maske koju nosimo? Koje je to naše pravo lice?
Svi imamo nekoliko uloga koje igramo u životu. Biti dobar čovek, student, drug, dobra majka, otac, brat, sestra, kolega, nije lako. Pod pritiskom da odigramo zadatu ulogu najbolje što možemo, stavljamo razne maske i iznova se prerušavamo u nešto što se očekuje od nas, u nešto što bismo trebali da budemo, u nešto što nismo…i tako gubimo vezu sa svojim pravim ja. Zaboravljamo našu suštinu. Zaboravljamo sopstvenu dušu.
Kada posedujemo našu punu suštinu, počinjemo da vidimo i prihvatamo sebe kako u svojim pozitivnim tako i u svojim „negativnim“ stranama. Počinjemo da shvatamo da je ono što smo mi u suštini važnije od svake uloge koju igramo. Naša suština se ne odnosi na to da budemo savršeni, naša suština je sama po sebi savršenstvo.
Zato kad god pod teretom uloga koje igramo izgubimo sebe, izgubimo svoj put, zapitajmo se:
Ko sam JA? – odmah, bez razmišljanja, bi mogli početi da imenujemo mnoge uloge…ja sam majka ili otac, sestra, brat, žena, muž, lekar, itd. Ali ako zagrebemo ispod površine, ako se iskreno zapitamo ko smo u ovom svetu uloga, možemo proniknuti u samu srž, u svoju dušu i otkriti našu suštinu. Naša suština je osećaj koji dobijamo kada smo duboko povezani sa našom istinom. Kada otkrijemo našu suštinu, mi dobijamo moć da u svakoj ulozi isijava naše pravo lice.
Kako JA želim da se osećam? – ako ne znamo odgovor na ovo pitanje ili smo pak previše opterećeni time da se osećamo dobro, mi se gubimo u začaranom krugu bez kraja. Znanje o tome kako želimo da se osećamo pomaže nam da krenemo napred na način koji je u skladu sa našom ličnom definicijom sreće. Šta je to što bi mene, moju dušu razgalilo, a ne šta je to što bi trebalo da me usreći ili šta je to što nekog drugog čini srećnim pa da i ja onda tragam za tim. Lep izgled, veliki stan, dobar auto, telefon, sat, sve su to površne stvari, statusni simboli za koje mislimo da čine sreću. Možda nekoga to trenutno čini srećnim ali prava, istinska sreća leži u nama samima. Zato, hajde da damo sebi dovoljno vremena i prostora da otkrijemo šta je to što mi želimo, kako sebe a ne druge da uveselimo.
Da li poštujem svoje JA? – kada smo dobili odgovore na prethodna pitanja, vreme je da to sprovedemo u delo, da se ponašamo u skladu sa našim otkrićem. Da budemo to što jesmo i da radimo na tome da se osećamo onako kako mi to želimo. Kada poštujemo svoje istinsko ja i to kako želimo da se osećamo, mi smo u miru i u skladu sa svojom suštinom.
Hajde da budemo ono što jesmo, a ne ono što smo prihvatili, naučili da budemo. Hajde da pronađemo svoj lični recept za sreću.