Nikome od nas nije dat ni dobar ni loš život…dat nam je život, a na nama je da odlučimo kakav će on biti.
Na sve strane neki recepti i saveti za savršen život. Recite vi sad meni kakav je to savršen život? Da li je moje savršeno, savršeno i za vas? Ko određuje šta je i da li je savršeno?
Naš život je samo naš i na nama je da ga iskrojimo po sopstvenoj meri a ne da nam ga drugi kroje i da drugi odlučuju šta je naše savršeno.
Ne kažem da ne treba čitati, gledati ili slušati različite savete, samo kažem da treba misliti svojom glavom. Bitno je da znamo kakav život mi želimo, šta je to za nas sreća, šta je to za nas „savršeno“ i da onda život i učinimo takvim.
Kad mogu svi Turci, može i mali Muja.
Zato evo i mojih saveta za „savršen“ život:
Pravo pitanje nije da li postoji život posle smrti. Pravo pitanje je da li ste živi pre smrti. –Osho
Hajde da igramo jednu igru. Hajde da zamislimo da nam je ostalo samo mesec dana života…da zamislimo i razmislimo. Šta je to što želimo da uradimo za to vreme? Važno je imati ideju i viziju o tome u kom pravcu želimo da idemo, koja mesta da vidimo, kakva iskustva da doživimo. Jednom rečju, kakav život želimo da živimo. Mi biramo, šta i kako ćemo da sviramo!
U šumi nema WiFi. Ali vam obećavam da ćete ostvariti bolju konekciju.– nepoznat autor
Danas smo svi postali zavisni od Interneta, telefona i ostalih uređaja. Da li ste primetili da ljudi sede zajedno ali su više skoncentrisani na svoj telefon nego na osobe sa kojima su? Isključimo Internet na jedan dan i povežimo se sa sobom i sa ljudima koji nas okružuju.
Vreme je za generalku – toliko toga kupujemo a ni ne stižemo sve da iskoristimo. Ja sam se jako dugo ponašala kao hrčak, mislila sam da mi sve treba i samo sam odlagala na gomilu. A onda sam sve stvari za koje sam znala da mi ne trebaju ili da jednostavno ne mogu sve da postignem da iskoristim, poklonila. Čišćenjem životnog prostora čistimo i misli, oslobađamo se energije koja nas je gušila i pravimo prostor za novu, pozitivnu energiju.
Dnevnik Ane Stambolić – pisanje dnevnika je jedan vid terapije. Priznajem javno, jer nije to sramno, išla sam kod psihologa. To je dobar vid terapije, i ako vam prija da pričate sa stručnim ljudima treba to i da radite. Terapija, koja meni možda i više prija, je pisanje dnevnika. Ovo je način na koji se ja oslobađam negativnih misli i način da prosto i jednostavno saberem svoje misli. Pored toga, pisanjem dnevnika podstičemo kreativnost, dobijamo jasniju sliku budućnosti kakvu želimo i postaje nam jasnije koliko smo napredovali.
Just do it -svaki dan treba da uradimo baš ono što nas plaši. Većinu strahova smo pokupili iz okruženja i u većini slučajeva oni su neosnovani. Predviđanje događaja je mnogo bolnije nego sam događaj. Zato krenimo i strah sa hrabrošću zamenimo.
Znanje je moć! – Fransis Bejkon
Ako verujemo da je radoznalost ubila mačku, onda smo na svoj razvoj stavili tačku. Ja verujem da je briga ubila mačku i tako na agoniju stavljam tačku. Radoznalost nam otkriva nove stvari, nove vidike i nove prilike.
Osim što je najvažnija, zahvalnost je i majka svih ostalih veština– Ciceron
Zahvalnost znači da usporimo korak, opustimo se i budemo svesni svega što nas okružuje. Toliko je lepih stvari koje se tako olako shvataju i podrazumevaju. Ja sam smatrala da se podrazumeva da hodam, vidim, govorim i čujem…a onda sam shvatila da se nekome to ne podrazumeva…i zato sam odlučila da na svemu što se „podrazumeva“ budem zahvalna. I zato, HVALA.
Život je dar, zato živi kao car!