Ogroman napredak modernog doba je u isti mah i blagoslov i kletva za nas, u istoj meri kao što su to moralna, mentalna i religiska uverenja koja ovladavaju nad životinjskim u nama; ili životinjski nagon u nama koji preovlađuje nad inteligencijom i moralnim načelima. Pauk stvara otrov iz istog cveta iz kog pčela pronalazi materijal za med.
Hariot Hunt (Harriot Kezia Hunt) bila je lekar i reformator, važna figura medicine i ženskih prava devetnaestog veka, čiji metod lečenja zasnovan na slušanju ženskih nevolja, odnosno osluškivanju problema srca ruši ustaljena pravila koja vladaju u medicini.
Rođena 1805. godine u Bostonu u porodici liberalnih društvenih i religioznih shvatanja, Hariot se obrazovala kod kuće. Još kao mlada je ostala bez oca i to je navodi da sa sestrom otvori školu u njihovom domu zahvaljujući kojoj su izdržavale porodicu. Početkom 1830. godine sestra joj se ozbiljno razbolela, a lekari u Bostonu nisu bili u stanju da dijagnostikuju i izleče njenu bolest. Od njihovih tradicionalnih terapija koje su uključivale jake hemikalije, laksative i puštanje krvi ona je postajala sve slabija. U želji da joj pomogne, Hariot počinje da izučava knjige o medicini tražeći načine da je izleči.
Tih godina u Bostonu je bilo mnoštvo lekara koji su praktikovali alternativnu medicinu, i koji su nastojali da izleče pacijente bez upotrebe lekova i agresivnih intervencija. Među uspečnijima bili su Elizabet i njen suprug Ričard Mot, koji su 1832. godine emigrirali iz Engleske i u Bostonu započeli svoju privatnu praksu. Hariet je odlučila da kontaktira bračni par u pokušaju da uz njihovu pomoć spasi sestrin život. Njih dvoje su ih primili, dijagnostikovali da sestra boluje od tuberkuloze i svojim prirodnim tretmanima uspeli da je izleče. Podstaknuta ovim iskustvom, Hariot od tog trenutka počinje sve više da se interesuje za medicinu i alternativne metode lečenja. Međutim, kako u to vreme nisu postojali fakulteti i škole medicine za žene, ona zajedno sa setrom počinje privatno da proučava medicinu u kući Motovih. O tome koliko su bile uspešne govori podatak da je Elizabet Mot 1835. godine otišla za Evropu ostavivši svoju uspešnu praksu sestrama. Vođene Elizabetinim iskustvom koja je verovala da je ženama lakše da razgovaraju sa ženama, sestre nastavljaju ovu praksu i svu svoju pažnju posvećuju upravo njima.
Svoju metodu zasnivaju na uverenjima da lekovi treba da budu prirodni, i da je dužnost lekara da pažljivo slušaju svoje pacijente, te da ih razumeju, uteše i ohrabre. Odbacujući jake medikamente, koncentrisale su se na proučavanje fiziologije i na praksu dobre higijene. Zdrava ishrana, redovan odmor, vežbanje, fizička i mentalna hidgijena bili su ključan deo njihove metode lečenja. I upravo zahvaljujući ovoj metodi one stiču veliku popularnost i uspeh, pogotovo kada se radilo o histeriji i psihosomatskim bolestima čijem lečenju su pristupale sa velikom pažnjom, strpljenjem i saosećanjem.
Nakon što je sestra 1840. godine napustila praksu kako bi se udala, Hunt nastavlja samostalno da radi. Ubrzo osniva Žensko fiziološko društvo u želji da stvori platformu na kojoj bi mogla da promoviše svoju metodu lečenja i da druge informiše o značaju zdravog života i mentalne higijene.
Ona je bila i prva žena koja se prijavila na medicinski fakultet na Harvardu. Prvi put se prijavila 1847. godine i tada su je odbili. Ohrabrena primerom Elizabeth Blackwell, prve žene sa diplomom medicinskog fakulteta, 1850. godine Hariot ponovo aplicira. Ovoga puta njena prijava biva prihvaćena. Te godine su na fakultet primljena i dva afroamerikanca pa je prijava žene izazvala velike polemike i probleme. Većina studenata je protestvovala i od nje se zahtevalo da povuče prijavu, što ona i čini. Tri godine nakon incidenta Hariot dobija počasnu diplomu medicinskog fakulteta u Filadelfiji kao priznanje za svoj pionirski rad. Njeni neuspešni napori da se upiše na Harvard rezultirali su njenim aktivizmom u pokretu za ženska prava.
U narednim godina ona se sve više angažuje u borbi za ženska prava, nastupa na konvencijama, skupovima i raznim pokretima. Svojim zalaganjem pomogla je da se osnuje nekoliko ženskih grupa posvećenih pružanju finansijske i moralne podrške studentima medicine, i na sve načine je pokušavala da promeni krute stavove tradicionalne medicine, uključujući i predrasude prema ženama, kao i agresivne metode lečenja. Svojim primerom i naporima u borbi za prava žena pomogla je da se raskrči put prvoj generaciji diplomiranih žena medicinskih škola.
Harriot Kezia Hunt se borila za reforme kako u medicini tako i u drugim oblastima, posebno se zalagala za ukidanje ropstva i za bolju poziciju žena u društvu. Smatrala je da žene ne treba samo da se obrazuju za brak već i za život, za društvo. Na prvoj konvenciji posvećenoj pravima žena održanoj 1850. godine, pored Hariet publici su se obratili govornici poput Villiama Garrisona, Ernestine Rose, Vendell Phillips, Antoinette Brovn Blackvell i Frederick Douglass. Među mnogobrojnim doprinosima u borbi za ženska prava ističe se Hariotina pomoć u osnivanju škole dizajna u Bostonu koja je bila još jedna oaza koja je pružala mogućnost za zapošljavanje žena. Ona je bila značajna figura na godišnjim konvencijama o ženskim pravima, a bila je i prva žena iz Masačusetsa koja je javno protestovala protiv nepravde oporezivanja žena sa invaliditetom.
Medicinskom praksom i reformskim aktivnostima bavila se sve do svoje smrti 1875. godine. U njenu čast, čuvena afroamerička vajarka Edmonia Levis, uradila je statuu grčke boginje zdravlja, Higije koja se nalazi na njenom grobu.
Svaki pojedinac, poput statue, razvija u svom životu zakone harmonije, integriteta i slobode; ili pak one deformiteta, nemorala i ropstva. Želeli mi to ili ne, svi stvaramo sopstvene slike u životima koje živimo.